ovaj post je samo pokušaj da privučem više komentara na svoj blog koji je ionako zaboravljen, jer ga nitko više ne čita. čak ozbiljno razmišljam i da prestanem objavljivati išta.

nedjelja|18.10.2009.

Sami, hodamo ulicama grada
Vjetar je zagrlio krošnje, grane.

Nosi hladnoću, a ti si tako mlada,
Kao svjetlo usred noćne tame.

Vjetar.
Donosi mirise jeseni, svuda je hladno

Zagrljeni,
Želim da budemo ovako,
Stalno...

Vjetar, zagrlio je krošnje, grane
Želim te zauvijek držati u rukama.

Sami, hodamo po ulicama grada
Dah vjetra dopire iz tame.

srijeda|30.09.2009.

Kao što ste mogli primjetiti imao sam problema sa blogom. Skidao sam sa interneta dizajne za blog i očito sam nešto krivo prekopirao i cijeli blog je bio nemoguć za čitanje jedno vrijeme. Tak da nadam se da će vam se sviditi novi dizajn. Al dost o blogu, ajmo opet malo o aktualnim pričama xD. Dali vama smeta kad vas netko stalno iskorištava, i kad vi stalno nekom popuštate i onda na kraju vi ispušite? Dali vam je to poznato? Prije sam uvijek popuštao svima, i uvijek kad sam popustio sam ja izvukao deblji kraj. Odnedavno sam odlučio da više neću tako. Neke stvari su mi se dogodile u životu i osjećam se da imam više ponosa, i da nitko nema pravo gaziti preko mene. To bi svako trebao po meni, pa ljudi imate svoj ponos, trebate ga zadržati, a ne davati nekom da vas stalno iskorištava! Eto. Ostavite komentar po želji :D

četvrtak|10.09.2009.

Otkad se sjećam, nikad nisam baš puno mario o sebi, kad sam bio manji bilo mi je svejedno, sve dok sam bio sit i dok mi nije bilo dosadno. Kad sam ušao u 11, ili 12 godinu, pa sve do 15 godine, nisam imao svoj stil. Dok su druga djeca već naveliko sama sebi kupovala odjeću, mene su i dalje oblačili roditelji, što je možda i jedan od uzroka zbog kojih mi je bilo onako u osnovnoj. Kad sam napunio 16 godina dogodio se niz događaja zbog kojih sam ovakav kakav sam sada. Kao prvo dobili smo grijanje u kupatilu, što je dopuštalo da se bez problema mogu otuširati i preko zime u kupatilu, a da se nemoram bojati da ću se smrzniti, što sam itekako iskoristio. Kad je to počelo počeo sam se i oblačiti, i prati kosu svaki dan, i slično. Sada sam krenio sve ispočetka. Pronašao sam svoj stil odjevanja, glazbu koju volim i u mnogo stvari sam se već profilirao. Sada ću napuniti 18 godina. Tko zna što će mi se još dogoditi u životu?

ponedjeljak|10.08.2009.

NEPREKRŠIVA ZAKLETVA

Ovo je priča iz mog stvarnog iskustva, dogodila se do prije godinu ili dvije dana.. Možda i malo više. Ja i moja sestra smo u to vrijeme slušali Nirvanu i mamu smo zarazili s tim, i ona je odlučila napraviti mali oltar za Kurta Cobaina. Nalijepila je njegovu sliku, i odjednom je čula glas u sebi.. Taj glas joj je govorio da obeća da će se svaku noć moliti za njega. Rekao joj je da se zakune krvlju da će se moliti, ali ona je naglas viknila: Ne želim!! Porezala se na škare i krv je kapnila po slici.. Tada je znala da se mora moliti svaku večer. Počela je sa molitvama, ali prestala je, pa sam ja nastavio. Tu noć sam ležao i gledao televizor. Nije mi se dalo moliti, bilo je zanimljivih emisija na televizoru, svi su spavali. Kasno uvečer je odjednom nestalo struje. Počelo je grmiti, sjevati, i vrata su se kao u nekom horror filmu zatvarala i otvarala radi vjetra. Otišao sam ih zatvoriti da bar malo smanjim utisak horror filma, ali kad sam ušao u kuhinju tamo je netko stajao i brzo nestao. Uplašio sam se i počeo vikati toliko jako da sam probudio tatu, koji je sjeo pored mene na stolac, i rekao da se izmolimo, i da će sve prestati. Čim smo se pomolili, minutu ili dvije kasnije, oluja se stišala, nevrijeme se smanjilo, i došla je struja. Na vama je hoćete li vjerovati ili ne.

nedjelja|09.08.2009.

Evo mene nazad :). Nastavljam sa pričom o ljubavi, u biti imao sam par neuspjelih veza nedavno.. Problem je bio u daljini. Uvijek sam tražio ljubav, pa kad sam otkrio internet počeo sam tražiti preko njega. I naravno, zaljubio sam se u jednu curu preko ušiju, ali ona je bila u tom iskusnija od mene i rekla mi je da ne želi ništa.. Naravno ja nisam ništa od tog razumio i dalje sam pokušavao. Kasnije sam shvatio da su veze preko msna na daljinu užasne.. Niti možeš zagrliti, ni poljubiti osobu, a to je gore nego kad si sam. Ono što bi vam htio reći je da ne pokušavate takve veze.. kad tad ćete ostati povrijeđeni. Ja se nastavljam truditi, i možda baš uskoro nađem svoju ljubav :) Tak i vi, izađite, upoznajte osobe, možda u nečijim očima upravo sjaji nešto posebno, možda je u toj osobi srce koje može kucati samo za vas :) Samo nemojte gubiti nadu. ;)

srijeda|24.06.2009.

Evo pošto dugo nisam bio na blogu, vrijeme je da se vratim malo.. Htio bi se osvrniti na mišljenje puno današnjih ljudi. Misle da ljubav ne postoji, da njih nitko ne voli, da život nije vrijedan. Ljudi varate se. Nije život uvijek med i mlijeko i nemožete očekivati da će sve uvijek teći kako bi vi htjeli! Naprimjer neka osoba u djetinjstvu doživi šokantna iskustva i izgubi vjeru u ljude. Kasnije za svoje probleme počne kriviti sve okolo sebe i mrziti. Govori kako ljubav ne postoji i kako nema takve stvari. Da ljubav ne postoji nebi bilo ljudi na svijetu, i nebi bilo prijatelja. Tko je uopće čovjek da govori da ljubav ne postoji? Nadalje, postoje i ljudi koji brkaju ljubav sa zaljubljenosti, i iskorištavaju tuđu zaljubljenost i opsesiju. Pritom mislim na osobe koje iskorištavaju druge osobe suprotnog spola koje im slijjepo vjeruju i zaljubljene su. Otvorite oči, nije uvijek sve kako se čini! Gdje je onda u cijelom svijetu ljubav ako jedni mrze, a drugi iskorištavaju? Sve dok ima ljudi koji su dobri, i iskreni, i koji vole, bit će i ljubavi, i čak i ako je kao plamen na svijeći, skoro ugašena, uvijek postoji netko tko ju opet upali. U čovjekovoj biti je da uvijek traži ljubav i da uvijek traži nekoga na koga će se osloniti. Razmislite malo o mojim riječima :)

utorak|03.02.2009.

Eo da i ja konačno napišem nešto novo na tom blogu.. puno se stvari izdogađalo.. tj promjenio sam se :D pustio sam kosu i tako dalje.. a u biti na blogu se i nije toliko puno stvari promjenilo.. čak mi nitko ni ne komentira. Nadao sam se da će Hrvatska razbiti Francusku u finalu ali ništa od tog XD. Da nije bilo onih glupih sudaca Pedersena i Olsena možda bi i pobjedili.. toliko za danas XD neda mi se više pisat

srijeda|22.10.2008.

KUĆA U LUKI


U kući na kraju luke dugo nije nitko živio. Svi su znali što se tamo dogodilo ali nitko o tom nije volio pričati... Kuća je dugo bila bez ijednog stanovnika a svi što su tamo dolazili su se brzo i odselili. Čak ni za noć vještica te godine nijedan od mladih se nije usudio ulaziti u nju. Ljudi su se kleli da su te noći iz kuće čuli vrištanje i zamah mačete.. Luka je svaki dan bila sve praznija jer se ljudi nisu usudili prolaziti pored nje. Na prvi pogled je to bila obična kuća. Bila je napravljena od dasaka, sa drvenim žaluzinama na prozorima. Ali dvorište je pričalo drugu priču.Zaraslo u drač, nikom nije htjelo otkriti svoju mračnu tajnu..Sve do tog dana.Žena sa dvoje djece, odraslom kćerkom i malom bebom je došla u luku trbuhom za kruhom.Kako nisu imali novaca za ništa drugo, ljudi su im predložili kuću na kraju luke sa napomenom da ulaze na vlastitu odgovornost. Žena nije vjerovala u gluposti i duhove i pristala je na useljavanje. Uselila se i počela sa uređivanjem. Unutrašnjost kuće je bila derutna, posvuda su bili papiri, razbacane boce, ostatci hrane,kosti životinja, i jedan kostur za koji nije znala čiji je.Najveća greška je bila što je i taj kostur bacila u rupu sa ostalim kostima i zakopala..Odonda su počeli njeni problemi. Zidovi su se tresli, padali su tanjuri i gitara je ponekad po noći sama zasvirala. Vrhunac problema je bio kada je jednu noć stavljala sina u koljevku. Odjednom je čula škripanje iza sebe, kao da netko vuče noge za sobom dok hoda. Okrenila se i vidila prikazu redovnika u smeđoj halji. Najjezivije je bilo to što nije imao lica. Dok je bježala niz hodnik noge su joj postale teške i srušila se..Prikaza se nadvila nad nju i stavila joj ruku na čelo. Odjednom se našla u drugoj dimenziji. Vidila je mladog redovnika koji je tražio mjesto za prebivanje dok je bio u drugom mjestu..Našao se u istoj ovoj kući dok je još bila nova. Ali to se događalo za vrijeme rata a Njemci nisu volili ni redovnike ni svećenike..Ulazili su kuću po kuću dok nisu došli i u ovu kuću..Uzalud je jadni redovnik bježao..Uhvatili su ga, svezali mu ruke, udarili ga kundakom u glavu da klekne i prerezali mu vrat mačetom..Pao je na pod i tu je ostao i dosad.. Žena je u glavu dobila misao da ga mora iskopati iz rupe i pokopati uz obred da njegova duša više ne luta po zemlji..Idući dan je došla do rupe gdje je našla kostur i u njegovoj ruci poruku na kojoj je pisalo:"Hvala." Platila je troškove pogreba i osigurala da duša redovnika zauvijek počiva u miru.Nakon što je to napravila dobila je bolji posao, obogatila se, i sada živi sretnim životom u novoj kući, a na mjestu stare je napravljena crkva.

Na vama je hoćete li vjerovati ili nećete.

četvrtak|14.08.2008.

Nakon dugo vremena sam odlučio ponovo napisati post. Puno toga se dogodilo. Cura s kojom sam kao bio je upala u loše društvo..sad mi više toliko ne znači ali žao mi je što se tamo prokurvala i postala užasna osoba. To je prva loša stvar koja se dogodila. Dalje je bilo dobrih stvari..išao sam na more, tam bio 5 dana i dobio boju ali onda ju nakon dugog perioda kiše izgubio i tako su išle stvari. Na dan kad sam došao s mora, pas mi je dobio štence.Njih devet. Ali nakon neke grozne pseće bolesti ih je ostalo još četvero. Moj najdraži štenac, bijela Pahuljica, je nestala sa noći kad je bio kirvaj na iduće jutro. I tako..upoznao sam nove ljude, dosađivao se doma. Također sam se sbližio sa jednom curom sa msna ona zna i tako..puštam kosu. Sviram staru pjesmu "Pretty Woman" =) predobra je za svirat i za pjevat..trenutno sam žedan xD vidimo se u idućem postu

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.